U mojem selu mir nas opaja
i od njega lepšiga ni.
To je čudo mojeg kraja,
de se znaju svi.
Ne bi bil tu de jesam,
da i ona ni tu.
Iz našeg sela ne bi prešal,
bez nje nikam, pod ruku.
Oči njene ko lešnjaki,
z mojima samo igraju.
Lasi su joj ko valovi
kaj se sami zibljeju.
Sveta Jana, naš je dar
i živeti treba tu.
Sveta Jana, naš oltar,
u dobru bumo, i u zlu.
Bilješka:
Pjesmu sam napisao najviše iz znatiželje hoću li je moći u SunoAI sustavu uglazbiti s kajkavskim narječjem. Rezultat nije loš.
Protagonist je ove pjesme… no, on će se već prepoznati; važno je da on tamo živi i da Ona postoji i da su joj oči uistinu boje lješnjaka.
Komentiraj