Hladna je noć decembra,
u kojoj se sve u snijegu gubi.
Hladna je noć decembra,
od koje cvokoću zubi.
Ali u toj noći hladnoj,
moje su misli daleke.
I ja vidim da je zvijezda sjajna,
zastala nasred rijeke.
I ona je stajala tako mila,
zračeći srećom i mirom.
Ruka joj je u mojoj bila
i prsten s plavim safirom.
Hladna je noć decembra,
u kojoj se sve u snijegu gubi.
Hladna je noć decembra
i prsten s plavim safirom.
Hladna je noć decembra,
u kojoj čujem njene riječi:
voljela bih da mi netko,
stavi prsten, prsten s plavim safirom.
(ponavlja se još jednom)
Hladna je noć decembra,
u kojoj se sve u snijegu gubi.
Hladna je noć decembra,
u kojoj me čežnja ubi.
Bilješka:
Pjesma je napisana 2017.
U jednom sam razgovoru doznao da bi ona voljela da je netko zaruči prstenom s plavim safirom.
Komentiraj