Sa semafora zeleno svjetlo,
Čekali smo tiho, u prometnoj buci.
Kad se zeleno upalilo svjetlo,
prešli smo cestu, s rukom u ruci.
ref.
Iz dlana je u dlan, emocija jaka,
potekla netom prije mraka.
Grijaše se ruke živim žarom,
dok smo hodali trotoarom.
Kolika je linija u dlanu života,
može li bez nje biti ljepota?
Mogu li ruke govoriti same,
i paliti fenjer usred tame?
ref.
Ne vidim više semafora svjetlo,
i već se tramvaj gubi u daljini.
I opet sam Nitko u prometnoj buci,
bez njene ruke, u svojoj ruci.
Bilješka:
Pjesma je napisana 23. 10. 2024.
Ideja: moj prezimenjak ima Ruke, ali moje su Ruke bolje.
Inspiracija: samo te dvije ruke znaju.
Komentiraj