Cvjetovima zla, često tako tužnim,
i minulim pjesnicima drugim,
piše joj ime, u stihovima dugim,
srce poete, što čini se ružnim.
ref.
Za ljubavlju vene, kao što su prije,
Svi oni što tragaše za srećom.
Možda se bol pričinja još većom,
jer samo tinta zna, što mu ruka lije.
I mnoge su već noći, svoj pečat dale,
što mu na čelo, teške bore slažu,
dok samo Ona posta magistrale.
ref.
Reći joj ne zna da mu je sveta,
običnom riječju, što ju drugi kažu,
zato tajno vije, vijenac od soneta.
ref.
I mnoge su već noći, svoj pečat dale,
što mu na čelo, teške bore slažu.
Reći joj ne zna da mu je sveta,
i da mu Ona posta magistrale,
Bilješka:
Pjesma je napisana 2014. godine u obliku soneta, moje najdraže pjesničke vrste.
Cvjetovi zla zbirka su poezije Charlesa Baudelairea, a magistrale je završni, majstorski sonet u sonetnome vijencu.
Sonetni je vijenac niz od petnaest soneta od kojih je zadnji, magistrale, ujedno i akrostih. Početna mu slova stihova tvore neku poruku (najčešće ime osobe kojoj je vijenac posvećen).
Komentiraj