Programer ja nisam, nemam ništa protiv tog
i zato znam da pogrešan mi je kod.
Znakove dok pišem, vidim samo stih,
što plivaju u tome, nisam ja od tih….
Molim te, stoga, ponos mi sačuvaj
i o mome kodu nikom ne pričaj…
Stavila si mi srce u par zagrada,
ocrtala dušu u stotinjak linija.
Deklariran mi je život raznim poljima
u kojima se krije više dimenzija…
Podataka je mnogo raznih tipova,
Tebi je važna dobra rekurzija,
Dok je meni strana takva funkcija…
Kad ti pišeš stringove, ja stavljam char,
premda mi kažeš u tome da nije stvar.
Kad ti misliš na int, ja pokazujem string,
i leluja mi spoznaja ko na vjetru dim…
Gledaš me u čudu kad imam bagova,
pitaš – je li ti jasna ta logika.
Pamet mi je tužno statična,
i kako da se vine
u prostore memorije
gdje vlada dinamika…
Gnjevan je tvoj pogled s Olimpa bogova,
ne nađeš li datoteku s puno slogova…
Na krivom sam mjestu svoga pisanja
netočno što je od samog headera.
Ne smij se ipak mojim jadima,
ako morat ću pisati n još godina…
Bilješka
Na drugoj sam godini studija imao kolegij Programiranje, a radili smo u programskom jeziku C++.
Vozeći se tako u Rijeku na ispitni rok, počeo sam razmišljati o nekoj karikaturi u stihovima kojom bih oslikao samog sebe. Poezija i programiranje ne idu ruku pod ruku.
I tako sam počeo pisati na taktove Zečićeve pjesme Nemoj priznat ljudima.
Pjesmu sam objavio na Facebooku i nastavio put.
Ispit je pozitivno završio, a kad sam već bio na vratima, profesorica je dobacila:
“Neću nikome govoriti o vašem kodu.”
Nasmiješio sam se, a mozak mi je radio sto na sat. Nisam očekivao da će moj pjesmuljak, onako nabrzinu napisan i nedovršen, tako brzo stići do nje. Uopće, nisam mislio da će ikad stići do nje jer nema Facebook profil.
Sada, tri godine kasnije, našao sam pjesmu u bilješkama i pomislio bih li je mogao uglazbiti.
Riječi su nespretne, stihovi također. Isprobao sam mnogo verzija, ali sam bio zadovoljan nakon podosta izmjena pa je pjesma znatno drukčija od izvorne bilješke.
Usuđujem se reći da je Suno nadmašio sam sebe i stvorio prilično dobar narodnjak.
No ovdje ću napisati značenje riječi korištenih u pjesmi.
stog – apstraktni tip podataka koji funkcionira po principu zadnji ulazi, prvi izlazi)
deklariranje polja – određivanje veličine memorijskog prostora
dimenzija – najčešće se koriste dvodimenzionalna polja (matrice), npr. 3 stupca i četiri retka
rekurzija – tehnika kojom u programiranju funkcija poziva samu sebe
int – brojčani tip podatka
char – tip podatka koji obično predstavlja jedan znak
string – tip podatka koji predstavlja više znakova (tekst)
header – datoteka koja sadrži programske elemente koji se koriste u drugim dijelovima programa
Komentiraj