Rekli su da nema Boga,
vjerovao sam.
Budalaština da je sloga,
shvaćao sam.
Rekli su da ubijam,
ubijao sam.
Htjeli su da se opijam
i pio sam.
Rekli su da je čovjek zvijer,
urlao sam.
Da beskućnik budem htjeli su,
na pločnicima spavao sam.
Rekli su da tako živim,
odbio sam.
Rekli su da mrzim,
volio sam.
Bilješka
Sveta Jana, 12. 11. 2005.
Pjesma je prvo napisana na pisaćoj mašini. Potom sam je prepisao na brajicu, a onda i u dokument Notepada. Poslao sam je na natječaj koji je organizirao COO “Vinko Bek” pod nazivom Da se ne zaboravi.
Sjećam se da je to bio prvi od dvaju takvih događanja čiji je začetnik bio nastavnik hrvatskoga jezika. Pobijedio sam na tome natječaju 2005. i osvojio novčanu nagradu. Još pamtim kako sam se čudio jednoj novčanici u omotnici misleći da se vjerojatno radi o 200 kn. Kad sam tim “radićem” otišao na kiosk kupiti samo cigarete, dugo sam čekao ostatak te sam pitao u čemu je problem. Tek mi je tada postalo jasno da mi prodavačica mora vratiti priličan ostatak koji traži u blagajni. Bila je to, naime, novčanica od tisuću kuna.
Komentiraj