Soba je tamna. Hladna.
U njoj topline vatre nema,
ni svjetlosti petroleja.
Stol je prekrit
stolnjakom bijelim
za kojim žena sjedi:
umor joj struji
bićem cijelim.
U trošnom ona je kaputu,
tragovi se trnja licem šire
što ju je greblo na životnom putu.
Pred njom je dječak,
anđela vjeran lik.
Prekrio je rukama lice
i gleda smjerom neznanim.
Teškom mukom majka mu je
šalicu priskrbila čaja,
kruh malen na tanjuriću.
Želja joj je da bar on
obrok s tanjura uzima,
kao sva djeca bogataška.
Svoj će kruh ona rado
s prostog stola pojesti
ili neće – već će prije
za drugi obrok sinu svom
s ljubavlju čuvati.
Sveta Jana, 29. 12. 2009.
Bilješka
Pjesmu sam napisao nakon što sam vidio slijepima prilagođen prikaz slike Josipa Račića “Majka i Dijete” u Modernoj galeriji u Zagrebu.
Komentiraj