Išli su ljudi svojim životom,
svatko je hodao istim putem.
Sjedili smo na klupi u svome blijesku,
nađena zrna života u pijesku.
Tekle su riječi našega duha,
snažne i nježne u istome trenu,
stopljenih bića što imaju sluha
za svjetlost sunca i mjeseca mjenu.
Sjedila su na klupi stopljena bića
što iznova vide u prošlosti svojoj
ljepotu onog što danas biva.
Sjedila su na klupi stopljena bića
kojima danas i u budućnosti sniva…
Zagreb, 8. 3. 2019.
Komentiraj