U jednome vrtu, negdje u kutu,
kao glasnik drugih da je svjetova,
tiho raste, nikome na putu,
hašlama mala puna cvjetova.
Brižne oči bilja na nju stalno paze
korov da sijeku nikne li sred staze.
Djetinje još svjetlo u sebi Ona ima,
plašljivo što se trese kao da je zima.
Njene grane stidljivo tek kriju,
plodove prve, crvene i male;
bumbari lijeću; od čežnje već zriju.
Jablan je jedan baš to Nježno Biće
zavolio u trenu kad grane su mu pale –
jer on se suši… A Njoj vrijeme sviće…
Bilješka:
Sve su osobne zamjenice pisane velikim početnim slovom, kao i riječ hašlama i nježno biće.
Sloboda mi poezije dopušta da to činim.
Sveta Jana, 26. 5. 2015.
Komentiraj