Nebo je vedro i bez oblačka,
pjevaju ptice i pjevat će sutra,
kako li sam tužan ovoga jutra.
Proljeće je stiglo
i cvjetovi se bore koji će prvi
zablistati danas kao i sutra,
kako li sam tužan ovoga jutra.
Sunce se nebom trenom javi,
a onda se skrije mrav kao u travi.
Porazit će ga vjetar, ali neće sutra,
kako li sam tužan ovoga jutra.
Mislim na nju što sam ju sreo jučer,
ali neću danas, neću ni sutra:
i zato sam tužan ovoga jutra.
Sveta Jana, 21. 3. 2010.
Komentiraj