Malena je ptica jedna
pod oronulom nekom strehom,
dočekala znojna, vrijedna,
svoga dragog čednim sm’jehom.
Sletio je i on sretan,
umoran od puta duga;
pitala ga – što si sjetan:
misliš li na kurve s juga?
Krhka li si, ptičja vjero,
on joj kljuca nježno pero.
Živnuo je čežnje pun
i zario u nju kljun.
Male ptice naglo ščepa –
ritam plesa ispod repa.
Ispunja mi svaki kutak –
mala ptica strasno pjeva,
dok ju trza njegov vrutak
što proljećem novim sijeva…
Bilješka
Nisam zapisao nadnevak te 2015. godine. Pjesma je bila trenutna i ponajviše namijenjena dragim mi prijateljima na Facebooku. Riječju, htio sam ih upozoriti na proljeće.
Komentiraj