Jedne večeri

Prsten riječi

by

in

Te me večeri odjek

glasa neznanke u zraku

neodoljivo sjećao na baku.

I osjećah ruke

staračkih pune pjega.

Šum sam čuo kose,

bjelje od snijega.

Izmučiše jadnicu

sva polja ta pusta

što brojna su tada

hranila usta.

Bolničkih se sivih

zidova sjećam sjena,

požutjela lica –

njenog zadnjeg trena.

Sveta Jana, 10. 4. 2007.

Bilješka:

Očeva je majka, moja baka, umrla 5. 4. 2003. godine. Nekako se u isto vrijeme u mojoj majci budio život, a rođenje ćemo djeteta dočekati u prosincu iste godine. Sada to dijete, moja sestra, ima skoro četiri godine.


Komentari

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *