Zar ne vidje baš nikada,
da s tobom ljubav želim si.
Sve što imam ti pripada,
budi moj dio – hoćeš li?
Plaše me baš one noći,
kad se sivim nebo čini.
U svakom trenu možeš doći,
budi mi svjetlo – hoćeš li?
Znaš li da su česta jutra,
u pjesmama kad dajem ti,
jučer, danas, pa i sutra,
budi mi vrijeme – hoćeš li?
Gledam zvijezde što ploveći,
pale luč na svod nebeski.
I snatrim tiho moleći,
da sa mnom gledaš – hoćeš li?
Zar ti ne ču baš nikada,
burno srce što kuca mi.
U zlatnu mrežu ribara,
lovi ga nježno – hoćeš li?
Živim život što promiče
i ne mogu te dozvati.
Nek’ nas sunce sad ogrije,
budi to sunce – hoćeš li?
Bilješka:
Ovo je gazela, vrsta pjesme koja ima neki ključni dio što se ponavlja.
Izostavljena je zadnja strofa u kojoj se, po pravilu, pjesnik mora otkriti.
Glazbeno to zvuči ovako:
Komentiraj