Vraćajući se kući, jučer sam nanjušio voće i skrenuo u tom pravcu. Bio sam u pravu. Štand je s jagodama bio na istome mjestu kao i prošle godine.
Dvije su mjerice jagoda sedam eura. Kad pokušam dokučiti je li što skupo ili ne, uvijek me prožme ista misao: sve je poskupjelo. Dok sam udisao miris jagoda i čekao da mi prodavačica dade neke dvije mjerice (pritom valja imati na umu da sam prepušten njenu izboru), prikazala mi se prijateljičina priča.
Prije desetak godina ona je bila u društvu izvjesne mlade dame na ručku, a za desert su bile jagode poslužene u zdjelicama. Prijateljica ih je ostavila misleći se njima zasladiti kasnije. No kad je to kasnije došlo, jagoda nije bilo. Detektivska je istraga otkrila krivca; izvjesna je mlada dama priznala da ih je ona pojela; pače, izrazila je nadu da se ona na nju ne ljuti zbog toga.
Ovaj je, malčice nepritojan društveni gest bio toliko komičan, da mu se uvijek nasmijemo i rado ga se sjetimo. Budući da ih obje poznajem, nije mi teško predočiti neviđenu situaciju i taj trenutak skrušena kajanja.
Jagode su, uostalom, neizostavan dio, ako je vjerovati svim tekstovima koje pišu izvjesne novinarke, dušu dale za stvaranje romantična ugođaja između dvoje ljudi. Kako Stanko Vraz u jednoj pjesmi kaže “nu pod večer ljubav čini / da se drag s dragom sjedini”, ti tekstovi obećavaju bolje sjedinjenje potpomognuto voćem.
Pošao sam kući noseći vrećicu s dvije mjerice jagoda koje sam platio 65 kuna… 7 eura. Nije to skupo, stalno sam si ponavljao jer je sve – i tako dalje.
U tramvaju mi je pala još jedna priča s jagodama napamet. Ante se Tomić u zbirci Zaboravio sam gdje sam parkirao i druge priče, također dotiče jagoda. Glavni protagonist dobije plaću i potroši je na mjerice jagoda. Žena ga, naravno, izgrdi zbog toga. Igrom se slučaja – ili jagoda – njih dvoje nađe u onome sjedinjenju o kojemu je Vraz mogao samo pisati. Šteta, barem je u njegovo vrijeme bilo jagoda, k tome još onih šumskih, malenih i sočnih. Poanta je priče da ljubav sve pobjeđuje i kad se kupuju nepotrebne jagode.
U starijoj se književnosti mogu naći stalni epiteti, posvećeni djevojkama, kojima se opisuje ljepota njihova lica. Kaže se da su rumene kao jabuke, a poneke i kao jagode. Istini za volju, rumenilo se jagoda češće veže za usne koje mame na cjelov.
S jagodama u vrećici, kočoperno sam ušao i u ljekarnu. Miris se mojih prirodnih jagoda pomiješao s mirisom medicine. Ljekarnik nije ni trepnuo kad sam odložio vrećicu na pult kako bih izvukao svoje zdravstveno JA.
Da su jagode izuzetno fino voće, potvrđuju i priče koje nalazim u udžbenicima za drugi razred osnovne škole. Jedna od njih govori o tome kako bi bilo kad bi s neba padale jagodne kiše. Uvjeren sam da bi onima koji se bave jezikom, moglo biti zanimljivo potražiti značenjske suprotnice za pridjev jagodne.
I na kraju, jagode su stigle kući, svježe i dalje mirisne…
Komentiraj