Zaljulja se Smisao u trenucima dugim,
Baklja kad se gasi u dubini bića
i svjetlo kad se daje od svojega žića
samo da se hoda za ljudima drugim.
Treba li Bitku svom da žudim
sve većma kad biva mi Zima:
čini li Bog sve tako ludim
(i da li ga ima…)
Roneći sve dublje mora da se pita:
svaki je li Čin kriv ili prav;
zašto da ne dođem do onoga štita
Haronova gdje me čeka splav.
I kad se tako javila mi Bol,
rezala što je kako nikad nije,
vjerovah da eto, njegov to je mol,
Smrti da me vodi što dozivah ju prije.
Ali ja se vratih noseći u ruci
baklju Života što iznova plamti.
Ali ja se vratih jer se u toj muci
pojavila Ljubav duša koju pamti…
Bilješka:
Nisam dao naslov pjesme.
Pokušaj opisivanja depresivnih godina i kulminacije. Pomalo jesenjinovski..
Zagreb, 19. 3. 2019.
Komentiraj