U naravi je ljudskoj nečem da se divi,
simbole da stvara i u njima živi.
Mir je svima, stvar tako sveta,
a žar je ipak sukoba
u svakom kutu svijeta.
Sloboda da je misli svakog pojedinca,
različitog opet gledaju ko krivca.
U naravi je ljudskoj da se sobom diči,
da planira budućnost što propasti će ići.
Bilješka:
Iznova me čude rani pjesnički početci. Nisam zapisao što je ili tko je bio okidač za ovu pjesmu, ali se sjećam da sam opet čitao Baudelaireove Cvjetove zla, točnije, pjesmu Suglasja. Vjerojatno sam htio napraviti protupjesmu ne shvaćajući dovoljno koliko sam još bio premlad za to.
Zagreb, 17. 10. 2007.
Komentiraj