Prva strofa
Na njoj sjeđaše moja baka
i mama joj prije nje.
I moj je otac Sa hrpom dječaka
na klupi snivao čarne sne…
refren
Duga ne zna da se množi
jer to nije njeno svojstvo.
Da se začne i život stvori,
različito treba dvojstvo.
Druga strofa
I blistaše nad nama duga
miješajući boje sve;
trebaše baš mnogo truda
za to naše nasljeđe…
refren
Druga strofa
Refren
Treća strofa
Srce titra, radost kliče
nad Gradom gdje Duga bdi;
predrasude klupa miče
sjest će na nju i moja kći…
Refren (dvaput)
Bilješka:
Premda je nepopularno reći da se ne slažeš s društvenim kretanjima koja razumijevaju različite seksualne orijentacije i raznovrsne rodne ideologije, nije mi strano izraziti u svakome umjetničkom obliku svoje mišljenje. Znam da je svaki takav oblik sveden na ništavnost, ali mi nije teško to prihvatiti.
Mnogi mi spočitavaju (čak i meni bliski ljudi) da ionako nitko ne traži moje mišljenje niti je ono kome važno. Ali je meni važno; mome umjetničkom dijelu – ma kako on bio beznačajan – to je važno.
I zato za svaki dan povorke ponosa izražavam svoje negodovanje onim što ona razumijeva.
I uvijek ću pisati o tome.
Komentiraj