U sjeni si vrta, tih i skriven,
ali te vidim kako piješ,
kapi mi duha jer ti to smiješ,
jer njegov si dio i s njim si sliven.
Znaš li, Maćuhice mala,
za cvijet što zbog tebe vene?
Znaš li, Maćuhice mala,
da imaš lik jedne žene?
U tvoj vrt ne mogu zaći,
pa te gledam samo iz daljine.
Bojiš li se da ćemo naći,
skrivene slutnje ljubav što čine?
Refren
Tako duboku nosiš boju,
cvjetiću mali, u vrtu skrivenu.
Tako duboku nosiš boju,
u mome biću, vazda slivenu.
Bilješka:
Maćuhica je simbol nježnosti i snage, krhkosti i odlučnosti, riječju, izražava oprečnosti, ponekad teško shvatljive. Do njena je vrta teško doći. Vrt je samo jedno od mogućih mjesta gdje je možete sresti. Na svakome se mjestu može prilagoditi.
Lirski je subjekt izvan vrta. Može se reći da gleda sa ceste u nj, kao što Šantić gleda Eminu prolazeći kraj bašte na putu iz topla hamama.
Komentiraj