Savijam brod od papira
i na njemu pišem ti ime.
Savijam brod kao da sam dijete
koje će se igrati njime.
Sunčeve se zrake tope
i svijet je ljetom zanesen…
Tako je pusto bez tebe
i zato dozivam jesen…
Savijam brod od papira…
i mislim na tebe, dijete…
Zagreb, 18. 6. 2015.
Bilješka:
Premda rijetko pišem slobodnim stihom, ova je pjesma dio trenutka. Taj je trenutak bio kad sam napravio brod i brajicom ispisao ime.
Brod je jedini predmet koji koliko-toliko znam napraviti od papira.
Ime se dalo lako otisnuti na lijevu stranu broda tako da je bilo čitljivo s vanjske strane.
Brod nisam tome “djetetu” pokazao. Vjerojatno bi pomislilo da to ne priliči mojim godinama.
Komentiraj