Svijetom da sad kročim ja,
pitali bi, odakle ste.
Ponosno, ja rekao bih:
dolazim iz Hrvatske.
A svijet bi još pitao:
u toj zemlji malenoj,
u toj zemlji dalekoj,
zar se može živjeti.
Rekao bih, doista,
zemlja nam je predivna;
sretno se može živjeti.
I opet bi svijet pitao:
vlada li kod vas nasilje.
Rekao bih da su veliki
zlo prvi stvorili,
ne dolazi ono iz Hrvatske.
Pitali bi jesu li
u toj zemlji čudesnoj
pred zakonom svi jednaki.
Rekao bih, vjerujte,
kod nas, kao i u vas
bolje prođu bogati.
A jezik materinji,
u toj zemlji balkanskoj
nije li engleski.
Stoljećima mi smo,
zdušno živote davali
za Hrvatsku i hrvatski.
A onda bi se svijet narugao:
smiješan li si maleni.
U moru ćeš nas velikih
sve opet izgubiti.
Rekao bih da se nikada
nitko više u povijesti
domoći neće Hrvatske.
Bilješka:
Napisano 2008. godine
Sjećam se pregovora za ulazak u Uniju, Carle Delponte… Kako bi rekao moj prijatelj, bila su to vremena, bili su to ljudi.
Danas, kad slavimo 12 godina unijskoga članstva, pada mi samo pjesma Vatrogasaca koji su zorno opisali što to uistinu jest.
Komentiraj