Pala je na tlo oborena pilom
i njene su se grane u smrtnome grču
svijale upitno jer zašto silom
baciše joj deblo crvi da ga srču.
Bijaše mnogi što pod grane joj je stao;
brusio politiku i sladio se plodom.
Bijaše mnogi što u zanos je pao,
a dim je cigareta odmicao svodom.
Kvari li vidik ovo jadno drvo
ili ju pokosi mržnja neka slijepa;
pitanja je mnogo i svako je prvo.
Smokve više nema. Zašto li pade
u raskoši ona što bila je lijepa;
pitanja se nižu; odgovor ne znade….
Bilješka:
Na izvjesnom je mjestu bila jedna smokva koja je zaista služila svemu onome što sam opisao u ovoj pjesmi.
Pjesma je napisana prije dvije ili tri godine, nekako u ovo doba. Nemam točan nadnevak jer sam je pisao izravno u WhatsApp grupu. Kako često brišem sve grupe i razgovore, tako nemam taj podatak.
Pjesmu sam slučajno i sačuvao jer sam tekst iz WhatsApp razgovora spremio u bilješke telefona.
Bilo je nekoliko prilika u kojima sam trenutno nadahnuće prenio u polje određenog programa. Baš te stihove često gubim, a ako ih slučajno nađem, smatram ih čudima.
Komentiraj