Moja Kristina!
Napisao sam sedam pisama, a ti mi ne odgovaraš. Volio bih ipak čuti toplu tvoju riječ.
Ove sam noći razmišljao o onoj nevinoj zaljubljenosti koja samo u mladosti može nastati.
Ljubav s nama
“Zar je grijeh kad se duša s dušom sastavi u ljubavi?”, pitao se davnih dana Zlatko Pejaković. Vjerujem da nije; takvo što se sigurno ne može naći ni u Bibliji.
Premda postoje ljudi s tjelesnom greškom, ipak im osjećajni svijet nije narušen. Na ovu sitnicu često njihovi bližnji ili oni malo daljnji, zaboravljaju.
Gle kojeg li čuda, ali svim se dečkićima s invaliditetom u nekom trenutku ukruti nešto, trzne nekoliko puta i oni dožive mokre snove. Čak i takve djevojčice osjete neku ugodnu nelagodu tamo negdje. I oni eto, reklo bi se, preko noći postanu punopravni članovi društva, spolno zreli s nagonom da produže svoju vrstu, makar ona bila i invalidna.
Romeo se ne bi palio na Juliju da nije bila zdrava i čila. Previše je nestvarno očekivati da će koji tek propupali mladić baciti pogled na nježnu razvijenost koje slijepe djevojke. Istu sudbinu će doživjeti i slijepi mladić, odnosno nikakvu, ako očekuje neku Angelinu Jolie iz svoje okoline.
Pobornici boljeg i pravednijeg društva jamačno plamte gnjevom poradi takva stanja. Tu nema pomoći.
Poznato je kojim žarom naočiti pijetao ganja kokoši po dvorištu. On ih želi samo sebi znanom strašću i ljubavlju. Gotovo da je ljupko gledati kako dva pripadnika kokošjeg roda stvaraju – zamislite – jaje!
Nije, mislim, poznato da bi pijetao poželio gusku a ni kokoš nikad neće, koliko god da je prevrtljiva i drugim pijetlovima sklona, započeti romancu s puranom. Nije li, dakle, prirodno da se privlače i najuspješnije mogu opstati, dva različita pripadnika iste skupine. U ljudskom svijetu skupine čine i različiti oblici tjelesnih nedostataka.
Obično tako biva da cvijet ljubavi najbolje cvjeta i najzamamnije miriše među slijepima, među nepokretnima, među intelektualnim poteškoćama… Dogodi se ponegdje izuzetak, ali u svim pravilima postoje izuzeća. A izuzetci sami po sebi nisu prirodan slijed.
Uspjeh je kad se spoji slijepo-slabovidan dvojac, mada je dražestan i onaj gdje se u čežnji čistoj sastave dvije slijepe individue.
S obzirom na to, izbor je ograničen pa nije neobično da se u životnom jarmu nađe dvoje koji se još iz školskih dana sjećaju ili se pak sretnu dvoje njih, stariji jedno od drugoga, ali koji bi u mladosti moglo život dati da se među njima ništa zbiti neće.
Općenito rečeno, slijepi će ljudi iskazati ljubav na sebi svojstven način, ponekad na onaj koji drugima nije poznat. Ljubav tako može niknuti u običnom zahtjevu da se nekom Njemu nareže – recimo – sarma, na što ona u prvi mah plane kao baklja Ivanjska, sve dok se središte baklje ne nađe baš u njenom poprsju, točnije rečeno, u srcu.
No nije sve uvijek tako nevino. I slijepo-slabovidni ljudi mogu osjetiti poriv za učestalim promjenama u krevetnim vještinama.
Ali kad slijepi mrze, onda mrze… Začudna je ta pojava, no razumljiva. Razočarenje jednim partnerom jest moguće, čak je i poželjno, budući da su savršenstva namijenjena za stranice džepnih romana. Raskid bliskih odnosa slijepog ili slabovidnog može vratiti na njegov početak; teško će opet biti, kao i prvi put, naći partnera.
Ima i hrabrih pojedinaca koji misle da mogu promijeniti društvena shvaćanja o sebi. Dovoljan je broj djevojaka bio ogorčen činjenicom da ih muškarci koji vide isključivo doživljavaju kao osobe kojima treba pomoć, a ne kao seksualne objekte, našminkane žene koje su čvrsto uvjerene da bi na njihovu ljepotu svako muško trebalo pasti. Dovoljan je broj muškaraca bio također povrijeđen kad im se sastanak s damom koja vidi, pretvorio u sažaljivo obojan susret onoga tko pomaže i onoga kome je pomoć potrebna. Ah, ti muški, stisnuli su zube i za takvu ženu promrsili: kurva!
Među starijima ima više bračnih parova. Bit će i među mlađima, samo kad prođu prvu svoju zabludu, a to je ona da oni zaslužuju ljubav svog života zdravih očiju. Kad ih život dovoljno razočara vremenskom i seksualnom prazninom, imat će tri izbora: otići među samostanske zidine, postati frustrirani samci ili će pak naći srodnu slijepu dušu i žarko zahvaliti nebu, pomislivši – život je lijep.
Ja još uvijek čekam. Djevojku. Slijepu.
Komentiraj