Kristina!
Što si mogla zaključiti nakon čitanja desetog pisma? Možeš li uopće stvoriti neku sliku?
Ali možda će ti daljnje čitanje u tome pomoći.
O, moja pismenosti!
Danas ima raznih vrsta pismenosti, što mi stvara problem. Ima neka koja traži da poznajem slova i brojke, da ih pišem u neki logični niz. Ima, zaboga, i neka informatička. E nju ne razumijem. A i kako bih, kad ne shvaćam ni ovu prvu.
Ne bih htio griješiti dušu te ću priznati da su me učili onom Brajevom pismu. Tražili su da čitam i pišem. Trudio sam se, ali nije mi išlo. Ni moji učitelji nisu znali to pismo nego su stalno provjeravali u nekim knjigama. A ako oni ne znaju, koji rade sa slijepima, razumno sam zaključio, ne moram ni ja.
Bogu hvala, to je mučno vrijeme iza mene. Ne čitam i ne pišem tim pismom. Neki mi kažu da čitaju časopise i neke knjige iz knjižnice. Neki opet spominju neke aparate koji na sebi mogu prikazati, oh, to Brajevo pismo; vele da sad mogu čitati neograničenu količinu tekstova, novina… Sigurno lažu, mislim ja i ne dam se zavesti.
Imam diktafon kojim snimam sve ono što drugi zapisuju. Imam mobitel na koji također mogu snimati. Slušam zvučne knjige. Slušam radio i sve ostalo što se može slušati. Uopće mi ne nedostaju te točkice.
Ipak sam malo pokušao naučiti tu informatičku pismenost. Ali samo slušanjem. Taj redak, kako se već zove, ne bih ni za što.
Ne vidim da sam drukčiji od drugih što ne čitam i ne pišem. Kako mi je laknulo kad sam upoznao druge sebi slične – koji ne znaju Brajevo pismo – a fakultete su svršili, tako nepismeni.
Kažu da su neki lijekovi ispisani brajicom, pismom za slijepe. Meni to ne treba; nisam bolestan i ne pijem lijekove. A ako ću ih i piti, zamolit ću nekoga da mi ih označi na drugi način. Vele da su i u nekim liftovima brajicom ispisani brojevi katova. Pa što, u mojoj zgradi nema lifta.
Pišem na računalu. Ali to nije Brajevo pismo nego pismo svih ljudi. Crni tisak ili kako već. Primijetio sam da mi pisanje ide. To je lako: stavim ruke na tipkovnicu i pišem slova, nižem riječi.
Ne razumijem zašto mi je Katarina napisala: ne razlikuješ č i ć, ije i je. Ne piše se sumljam, nego sumnjam. Nije ožuljak nego ožujak. Ne znaš gdje treba staviti zarez, a gdje točku, ne piše se svim velikim slovima cijeli tekst. Nemaš ni elementarnu pismenost.
Najbolje je da s takvom pametnjakovićkom više nemam posla.
Komentiraj