Zdravo Kristina!
Ruke mi postaju sve nesigurnije. Rukopis je sve lošiji. Nadam se da ćeš moći i dalje čitati.
Tako dragi pokreti
Razne vrste sastančenja služe za sklapanje prijateljstava. Ne propuštam stoga nijednu priliku da se družim sa sebi sličnima, što će reći slijepima. Evo, baš u ovom trenutku očekujem da se pojavi jedan prijatelj. Čekam ga u jednoj slastičarnici. Preda mnom je pepeljara koja odudara od slatke draži raznih sladoleda i kolača. Pušim. Mnogo pušim, ali to je moj problem i možda onih na plućnom odjelu kad im dođem u goste. Prijatelj konačno dolazi.
On sjeda za stol i afektirano počinje kašljati. Ne zanima me. Palim cigaretu na tek dovršenoj i otpuhujem mu dim u smjeru lica. Pogodio sam jer se on meškolji na stolcu.
Počinjem razgovor, okrećući glavu prema njemu kako se pomiče u bezuspješnom pokušaju da izmakne mom cigaretnom oblaku.
Dolazi konobar i naručujemo sasvim nevino piće – kavu. A nikotin se baš izvrsno slaže s određenom dozom kofeina.
Prijatelj mi konačno kaže: “Ne poznajem nikoga tko toliko puši.”
On cijeni zdrav život i vidim da je stvarno zabrinut. Zna on, kao i ja, da i pasivni pušači mogu doživjeti razne bolesti. Ali dok je sa mnom, izlagat će se zračenju mojih dugih cigareta.
Dobivamo konačno i svoje šalice s kavom. Na trenutak prestajem pušiti nekoliko sekundi slušajući olakšano dahtanje svoga druga. Onda primjećujem kako se naslanja laktovima na stol.
Stisnuo je desnu šaku i prinio ju oku. Ispružio je kažiprst i počeo mijesiti očnu jabučicu. Kako je nervozan, agresivno mijesi svoje jadno oko pri čemu se čuje šljapkav zvuk kao kad se kuhačom udara po hladetini.
Znam ja njega. To je njegova navika. Čim se nasloni o stol, prst mu je u oku. Oko je od materijala koji se lako prilagođava te je već poprimilo neobičan oblik i malko potonulo u svijet njegovih misli.
Da ne bude sam, podižem ruku do čela i počinjem oko prsta vrtjeti svoj čuperak. Drugom pak rukom udaram po stolu takt neke zamišljene muzike.
Vrijeme prolazi: između nas su šalice s kavom na stolu, on kažiprstom masturbira po oku, a ja sve brže vrtim čuperak oko prsta udarajući takt “Kad procvatu u proljeće jabuke”.
U samoći svoga života spoznao sam da su sve to samo obični (izveden opisni pridjev glagola koji počinje na je…) – tikovi.
Te nekontrolirane i egzotične kretnje dio su folklora slijepe osobnosti. Tik je posebno izražen kada je slijepa osoba u nekom pasivnom stanju, recimo dok čeka red u ambulanti. Drugi će gledati oko sebe, možda će čitati. Za to vrijeme, slijepi koji čekaju utonut će u svoj svijet i zabavljati se tikovima koje su sami spoznali u svome životu.
Ne mogu se u potpunosti riješiti svog podizanja ruke do čela i upravljanja čuperkom kose te zdušnim udarcima takta popularnih i manje popularnih pjesama svih slavnih estradnih imena.
Komentiraj