Čekam, ljubavi, znaš-već-što,
da se oglasi, znaš-već-tko.
Ljubit ću te, znaš-već-gdje,
u kuhinji, pored sudopere.
Pitaju me tko je, znaš-već-tko,
uzeo mi krafnu, znaš-već-kako.
Pitaju me jesam li te tako,
kad si mi ukrala čips, znaš-već-onako.
Vidim već jesen i tmuran grad,
hoćemo li do McDonald’sa, znaš-već-kad?
Želio bih opet da si tu,
da dijelimo pizzu, znaš-već-nju.
Tvrd je orah, znaš-već-tko,
ovaj naš susjed, znaš-već-o-tome.
Grickao sam sjemenke, znaš-već-gdje,
neki dan u parku, znaš-već-kome.
Pitaju me tko je, znaš-već-tko,
uzeo mi krafnu, znaš-već-kako.
Pitaju me jesam li te tako,
kad si mi ukrala čips, znaš-već-onako.
Želim te, ljubavi, znaš-već-zašto,
sviđa mi se tvoj auto, znaš-već-sve.
Daj mi dok akumulator mi traje,
molim te dođi, znaš-već-šta-je.
Pitaju me tko je, znaš-već-tko,
pitaju me jesmo li, znaš-već-što.
Bilješka:
S kolegom sam na poslu počeo verbalnu igru potaknutu poznatom uzrečicom u romanima o Harryju Potteru, Znate-već-tko.
Ne sjećam se je li autorica ikad smisleno objasnila zašto se čarobnjaci boje izgovoriti ime Znate-već-koga.
Tako je nastala pjesma o znat-ćete-o-čemu.
Moj je glazbeni sastav opet u punoj snazi nakon ljetne pauze.
Komentiraj