Stoljeće je i preko već,
da ruke svoju pišu riječ.
Vinko Bek reče svima,
što su slijepi i da ih ima.
Refren
Centar naš, ponos naš,
tu si danas i bit ćeš sutra.
Toliko dugo hrabro stupaš
pa ne brini za nova jutra.
Od davnih dana sve do sada,
prošle su već mnoge mjene.
Svojim znanjem svaki vlada,
da u život štapom krene.
Refren
Što je nekoć bilo sjeme,
danas stablo jako je.
Mnogi mladi pa i stari,
tvoje ime svuda hvali.
“Vinko Bek”, ime drago,
kao da si vječno tu,
“Vinko Bek”, pravo blago,
mi živimo tvoju viziju.
Bilješka:
Napisao sam pjesmu za obilježavanje 130. godina postojanja Centra za odgoj i obrazovanje “Vinko Bek”.
Pisao sam u ožujku, a za glazbu je bila zadužena profesorica glazbenoga u Centru.
Prvi ju je otpjevao njen brat. Službeno će, međutim, biti izvedena 15. 10. kad će u Centru biti Dan otvorenih vrata.
Moj prvi tekst namijenjen stvarnom uglazbljivanju i stvarnom pjevanju.
Nisam ni pokušao napraviti AI probni uzorak.
Lijep prirodan osjećaj za prirodno stvaranje.
Komentiraj