Izgorio je Vjesnik, svi to dobro znate,
al na moju pjesmu, malo zatancajte.
Došli su mladi po malo urbex slave,
i jedan ih je bljesak došao glave.
Nestao je Vjesnik, simbol glavnog grada,
zapalila je vatru neka ruka mlada.
Stao je Vjesnik da gori i da se puši,
skoro već znamo tko će da ga ruši.
Ljudi malo šize jer promet baš ne šljaka,
na poso kreneš jutrom, a dođeš nakon mraka.
A urbex mladići, jadna im majka,
u zatvor ih stjera policijska hajka.
Nestao je Vjesnik, simbol glavnog grada,
zapalila je vatru neka ruka mlada.
Stao je Vjesnik da gori i da se puši,
skoro već znamo tko će da ga ruši.
Je li stvarnost baš takva bila,
kom se bogatašu ta vatrica snila?
Čije li je utjecajno dupe,
našlo mladiće, naivne i glupe.
Nestao je Vjesnik, simbol glavnog grada,
zapalila je vatru neka ruka mlada.
Stao je Vjesnik da gori i da se puši,
skoro već znamo tko će da ga ruši.
Kosti mi kažu, došlo vrijeme novo,
zakonu se lako može mijenjat slovo.
Kad pomislite na – jok, jok, jok,
platite urbex i tik-tok!
Komentiraj