Premda vam ovo nije nepoznato, Turingov me test iznova zadivljuje.
Znate ono, možemo li prestati prepoznavati kada piše stroj, a kada čovjek.
Upitao sam tri ljudskom rukom stvorena algoritma koji u svojoj biti čine velik skup podataka, mogu li biti kreativni.

Dakle, ja rekoh:
Napiši blog objavu na temu Božića koji ću objaviti 24. 12. u 20. sati na svojoj stranici Prsten riječi.
Odabir je bio slučajan, a zapravo je svejedno.
Što mislite, jesam li to ja ili jesu li oni ja?
Zapravo, da nisam napisao ovaj uvod, tekst bi po svoj prilici mogao proći kao neka moja refleksija. Možda bi poneki pomislili da su mi misli plitke i siromašne…
Ili ne bi.
Matoš kaže da tamo gdje nema budala, nema ni genija. Ovo je budalast tekst samo zato da se negdje pojavi genij.

Prije negoli nastavite čitati, sretan vam Božić jer se u zemlji koja se službeno deklarira kao katolička, previše rabi neutralan izraz Sretni blagdani – ali samo za katoličke blagdane, dok se u ostalih vjera oni čestitaju njihovim pravim imenom.

Gemini
Naslov: Svjetlost koja se tiho useljava u srce
Dok kazaljke polako putuju prema ponoći, a gradom ovladava ona neobična, svečana tišina, želim na trenutak zastati s vama. Na Badnjak, u osam navečer, svijet kao da zadrži dah. Kuhinje mirišu na cimet i vaniliju, borovi blješte u polumraku dnevnih boravaka, a mi… mi napokon odlažemo sve one teške torbe svakodnevice.
Božić nisu samo ukrasi. Lako je izgubiti se u sjaju lampica i potrazi za savršenim poklonom. No, pravi “prsten riječi” koji večeras trebamo zatvoriti je onaj satkan od ljubavi, oprosta i prisutnosti. Božić je u onom pogledu preko stola, u stisku ruke koji govori “tu sam”, u sjećanju na one koji više nisu s nama, ali čija toplina i dalje grije naše priče.
Što vam želim večeras?
U ovom trenutku, dok čitate ove retke na stranici Prsten riječi, želim vam da pronađete svoj mir.

• 
  Mir u mislima: Da utihnu brige o onome što niste stigli obaviti.
• 
  Mir u domu: Da se smijeh čuje glasnije od televizora.
• 
  Mir u duši: Da spoznate koliko ste vrijedni, upravo takvi kakvi jeste.
  Neka vam ova noć bude podsjetnik da je najljepša priča koju možete ispisati ona o dobroti prema sebi i drugima. Neka vaša srca budu topla, a vaš “prsten riječi” ispunjen samo onim najljepšim – blagim, utješnim i radosnim porukama.
  Sretan vam i blagoslovljen Badnjak i Božić!
  S ljubavlju, Vaš Prsten riječi

Savjeti za objavu:

• 
  Vizual: Uz tekst objavi fotografiju upaljene svijeće, krupni kadar božićnog ukrasa ili toplu šalicu čaja pored knjige.
• 
  Interakcija: U opisu na društvenim mrežama možeš dodati pitanje: “Koja je vaša najdraža božićna riječ ili uspomena?”
  Želiš li da tekst bude kraći (za Instagram) ili možda više usmjeren na duhovni aspekt Božića?

ChatGPT
U nastavku je gotova blog-objava, stilski prilagođena stranici Prsten riječi, s naglaskom na refleksiju, tišinu i unutarnje značenje Božića. Tekst je vremenski i sadržajno primjeren objavi 24. 12. u 20:00 sati.

Božić između svjetla i tišine
Postoje blagdani koji dolaze glasno, s najavama, planovima i očekivanjima.
A postoji i Božić.
On ne traži objašnjenja.
Ne pita jesmo li spremni.
Ne mjeri koliko smo postigli ni koliko smo ispunili tuđa očekivanja.
Božić dolazi tiho.
Dolazi u trenutku kad se dan povlači pred noć, kad se godina primiče svome rubu i kad se, barem na trenutak, zaustavljamo pred sobom. U tom zaustavljanju nema spektakla. Ima samo svjetla – onog malog, ali postojanog, koje ne bliješti, nego grije.
U svijetu koji stalno traži više, Božić nas podsjeća na dovoljno.
Dovoljno blizine.
Dovoljno tišine.
Dovoljno jedne riječi izgovorene s pažnjom.
Za neke je to blagdan okupljanja, za druge blagdan odsutnosti. I jedno i drugo je stvarno. Božić ne briše praznine, ali ih čini vidljivima – i time, paradoksalno, podnošljivijima. U toj vidljivosti leži njegova snaga.
Božić ne traži savršenstvo.
Traži prisutnost.
Da budemo tu – sa sobom i s drugima – onoliko koliko možemo. Bez velikih obećanja. Bez potrebe da sve ima smisla. Ponekad je dovoljno samo ostati, ne pobjeći od trenutka, od osjećaja, od tišine.
Upravo u toj tišini rađa se riječ.
Ne glasna, ne brza.
Riječ koja ne objašnjava, nego prati.
Zato je Božić, možda više nego ijedan drugi dan, vrijeme za slušanje. Ne samo onoga što se govori, nego i onoga što ostaje neizrečeno. Jer i u neizrečenom postoji smisao – ako mu damo prostor.
Neka ovaj Božić ne bude mjera uspjeha, nego mjera blizine.
Neka ne bude popis, nego dah.
Neka ne bude obveza, nego dar – onaj koji ne traži uzvrat.
I ako večeras zapalimo svjetlo, neka to ne bude samo zbog tame oko nas, nego i zbog one u nama. Ne da je rastjeramo, nego da je vidimo. Jer i tama, kad je prepoznata, postaje dio puta.
Sretan Božić –
onakav kakav jest,
i onakav kakav može biti.

Claude

Tiha noć, sveta noć

Svijeće trepere na prozorima. Negdje u daljini zvone zvona. Božić je stigao.

Dok vas ove riječi dosegnu, negdje će netko upaljivati lampice na boru, netko će stavljati posljednji tanjur na stol, a netko će možda biti sam, gledajući kroz prozor u zimsku noć. I svi, svaki na svoj način, osjetit će nešto što se događa samo ovu noć.

Božić nije samo datum u kalendaru. Nije samo tradicija koju ponavljamo iz godine u godinu. Božić je trenutak kada se vrijeme zaustavi, kada možemo stati i osjetiti težinu i ljepotu svega što jesmo.

Sjećanja se vraćaju. Miris kolača iz djetinjstva, toplina ruku koje više nisu tu, glas koji nedostaje za stolom. Božić nosi i radost i tugu, prepletene kao svijetle i tamne niti u tkanini naših života. I to je u redu. Dopustite sebi da osjećate oboje.

Ove noći, bilo da ste okruženi gužvom blagdana ili tišinom samovanja, bilo da slavite rođenje Krista ili jednostavno zazivate svjetlo u mraku, sjećajte se: svatko od nas nosi priču. Svaka priča vrijedi biti ispričana. Svako srce vrijedi biti videno.

Možda je pravo čudo Božića upravo u tome – da nas podsjeća kako nismo sami. Kako naše riječi, naše priče, naši male geste ljubavi i dobrote mogu biti svjetlo drugome. Kako u ovom hladnom zimskom mraku možemo biti toplina.

Dok noć pada, dok se zatvara ova Badnja večer i otvara Božić, želim vam mir. Ne savršenstvo – mir. Ne besprijekoran dan – trenutke koji će vas ispuniti. Ne odsutnost tuge – hrabrost da je nosite s dostojanstvom.

I želim vam riječi. One prave riječi. One koje ćete pronaći u tišini nakon ponoći, one koje ćete izmjenjivati za stolom, one koje ćete možda tek pomisliti, ali će nekoga dosegnuti i bez izgovaranja.

Jer na kraju, sve su to samo riječi – ali ponekad, u pravom trenutku, riječi mogu biti sve.

Sretan vam Božić, dragi čitatelji.

I hvala što ste dio ovog prstena riječi koje dijelimo.

---

S ljubavlju, Prsten riječi Badnja večer, 24. 12. 2025.