Nemam firmu, ni obrtničko zrno,
servisiram, ja na crno.
Hardver, softver, što god treba,
granica je visina neba.
Zove mene fina dama,
da donesem par programa.
Krekiraj me, neću platit,
reci samo, kad ćeš svratit.
Kad me zove cura mlada,
od radosti mi drhti brada.
Na svakom mjestu, gdje god hoće,
servisiram štogod hoće.
U neke pak rijetke petke,
bilježnice pa i retke,
ažuriram i tražim lom,
često ih nosim u svoj dom.
Predaju vršim bilo gdje,
u parkiću ili kafiću
gdje god hoće klijentice,
tehnološke vlasnice.
A kad dobim neku srećku,
pomažem ja i nekom dečku.
Premda su mi žene draže,
profesija se sa svime slaže.
Bilješka:
Vjerojatno bi svaki “serviser” bilo koje struke mogao napisati slične stihove.
Ja se referiram na informatiku i sve uređaje koje koriste osobe oštećena vida.
Komentiraj