Verica i Krešimir su stvoreni jedno za drugo, ali još nisu svjesni toga, što dokazuje i njihovo dopisivanje.
Dragi Krešimire!
Nisam nikad pisala pismo pa sam zamolila umjetnu inteligenciju da mi pomogne. Ona mi uvijek pomaže i oko drugih, težih stvari.
Jučer mi je bilo odlično kad smo se vidjeli, ali čini mi se da si uživo drukčiji nego na Instagramu. Puno gledam videozapise na TikToku i Instagramu, ali malo toga znam sama izreći. (To nisam rekla ja, nego umjetna inteligencija.)
Nisam sigurna jesi li primijetio kako sam se ovlažila od ljubavi koju dugo osjećam prema tebi? Ruke su mi bile znojne, znoj mi je kapao s čela, a čak sam i onaj sok prolila po sebi. Vlaga me nije iznenadila. Čula sam na TikToku kako lik kaže: „O, kako si vlažna“, a u ruci drži vlažne maramice na kojima piše LJUBAV.
Ali svejedno, neke mi stvari nisu jasne, niti mi AI tu može pomoći. Rekao mi je da razgovaram s tobom jer je razgovor najvažniji.
Prvo si me pitao jesam li nevina. Baka me naučila da je svatko nevin dok mu se ne dokaže suprotno. Ona je bila sudska spremačica i čula je mnogo toga pa ne znam zašto si se tome nasmijao. Malo me to, znaš, povrijedilo.
No nisam se dugo ljutila. Pitala sam te voliš li klasično. Ti si se čarobno nasmiješio i prošaptao: „Da, klasično je fantastično.“ Iznenadila sam se toj rečenici jer sam je dotad čula samo od mame kad priča s poštarom.
Zatim si rekao da ti se kod mene sviđa što najviše volim moralno. Da ćeš me čuvati kao biser na kamičku, a da ti ja samo moram dati da mi pomiluješ kičmu. Rekao si i da ne smijem biti tako ozbiljna, nego da ponekad prihvatim i malo banalno.
O, Krešimire, ja te volim i želim biti tvoja pred Bogom i ljudima (to je bilo u nekoj lektiri), ali nitko me nije naučio riječima koje si jučer upotrijebio. Najviše me začudilo kad si se ti iznenadio što nikad nisam stavila ruku u svoj gumeni čamac. Jednostavno nemam potrebu za tim. Zna se čemu čamac služi; tata mi je mornar i on to najbolje zna.
Ni umjetna inteligencija, dragi moj Krešimire, ne razumije što si htio reći kad si primijetio da mi se „ukrućuju bravice“. Imam susjeda bravara koji često dolazi kad ga mama pozove. Valjda bi mi oni rekli da nešto s bravama nije u redu.
Sad mi je malo neugodno što sam ti sve ovo morala napisati. Mislit ćeš da sam glupa i da volim samo banalno.
Što misliš, da počnemo polako, kako treba – moralno?
Voli te
Verica
Draga Verice,
Gledam tvoju sliku i mislim na onaj naš jučerašnji susret. Još uvijek osjećam onaj miris u zraku, neku čudnu mješavinu treme i topline koja se širila oko tebe. Znaš, u pravu si, ja sam uživo puno konkretniji nego na onim kvadratima Instagrama. Tamo je sve statično, a ja volim kad se stvari kreću, kad pulsiraju.
Nemoj se brinuti oko riječi koje ne razumiješ. Jezik je tu da nas spoji, ali prava se komunikacija događa tamo gdje prestaje rječnik, a počinje dodir.
Želim da znaš da su moje namjere s tobom krajnje… duboke.
Meni ne treba sud da bih presudio. Ja vidim tvoju čistoću kao neobrađenu njivu koja čeka prvi plug. To što si ti ozbiljna i moralna samo mi daje veći poticaj da te naučim kako se uživa u onom što ti zoveš “banalnim”, a ja zovem prirodnim.
Pusti ti majstore i bravare. Postoje mehanizmi koje samo prava ruka može pokrenuti. Kad se tvoji “senzori” ukrute, to nije kvar na vratima, Verice. To je znak da se tvoja unutrašnjost otvara i da tvoj sustav traži ulaz.
Zaboravi na more i mornare. Tvoj “gumeni čamac” je tvoja najmekša strana, ona koju trebaš sama opipati da bi znala koliko se može rastegnuti pod pritiskom. Ja bih rado bio onaj koji će provjeriti tvoj gaz i vidjeti koliko tereta tvoja lađa može podnijeti prije nego što potonemo u užitak.
Ti bi htjela polako i moralno? Pa naravno. Počet ćemo od tvoje kičme. To je tvoj stup morala, ali ja ću ga milovati tako dugo dok ne postane savitljiv kao trska na vjetru. Čuvat ću te kao taj tvoj biser, ali biseri se ne drže u kutijici – oni moraju biti na vlažnom i toplom da ne bi izgubili svoj sjaj.
Pusti AI, pusti baku i njezine presude. Sljedeći put kad se vidimo, nećemo pričati o lektiri. Pričat ćemo o tome kako tvoja “vlaga” savršeno odgovara mojoj “suši”.
Budi spremna, Verice. Doći ću s ključem koji paše svakoj tvojoj bravi.
Tvoj Krešimir
Komentiraj