Autor: Nikola Rundek

Na početku svakog života,Bog svakom biću nudi pogledu kutiju budućnosti.I Bog ih vodi za rukuputevima njihovih duša,otvarajuć vrata sudbin:a. Blistavo svjetlo slijepi umi oči, nenavikle na nju;i onda, zrake blijede.Oči im se začuđeneogledavaju tražeć svjetlošto nenadano, nestalo je. I tada, progovori netkoili nešto, oni ne znaju,samo stoje i slušaju.“Svjetlost da nestala nije,vi biste se vratili…

Zar ne vidje baš nikada,da s tobom ljubav želim si.Sve što imam ti pripada,budi moj dio – hoćeš li? Plaše me baš one noći,kad se sivim nebo čini.U svakom trenu možeš doći,budi mi svjetlo – hoćeš li? Znaš li da su česta jutra,u pjesmama kad dajem ti,jučer, danas, pa i sutra,budi mi vrijeme – hoćeš…

Te me večeri odjek glasa neznanke u zraku neodoljivo sjećao na baku. I osjećah ruke staračkih pune pjega. Šum sam čuo kose, bjelje od snijega. Izmučiše jadnicu sva polja ta pusta što brojna su tada hranila usta. Bolničkih se sivih zidova sjećam sjena, požutjela lica – njenog zadnjeg trena. Sveta Jana, 10. 4. 2007. Bilješka:…