Autor: Nikola Rundek

Kako čudne su te ptice; kraljevi neba Vlasnici beskrajnih visina. Da mogu biti s njima, daleko od ovog života što juri sve brže, želio bih biti s njima u zraku jer očaravajuća je tišina. Pogled im kruži nad svijetom Promatraju ljude. Što misle? Možda, vladarskim dostojanstvom preziru nas, čude li se što mi crvi glumimo…

Prikaz u lažnom svjetluegzotičnog nekog cvijetatrošenje vremena bi bilo.Riječima zemaljskog nam svijetaistinu se ne bi pobilo. Prijateljski ću svoje čine,ako i pravični nisu,ledenom stvarnošću ti predočiti. Eto, pokušaj ove rimene mora ništa značiti.Koliko pak vidiš smislaako ću o tebi pisati,što isticat ću ti ime. napisana najvjerojatnije u razdoblju od studenog do prosinca 2005.

U paru sjede ljudi u nizu;odmiču se tako da ne budu blizu.Maske na licu da skriju strah,kašalj čuje se težak, ah! Između sjedala vuče se OnKartu imate li? Aha! Pardon!Jača od motora muzika se čujeiz intima mobilnih koja se štuje…. U ritmu se vozila život novi stvara:Netko je mlitav, drugi s mnogo žaragovori telefonu da…