Autor: Nikola Rundek

  • Digitalno, ma nemoj!

    Prsten riječi

    by

    Nikola Rundek
    in

    Ne sjećam se najbolje kako sam počeo gubiti sluh, ali se jasno sjećam prvih slušnih aparata. Bilo je to nešto plastično i veliko što se stavilo na uho, a neka mi je cijev išla u uho. Sjećam se da sam bio sretan jer se vratio dotada prigušen zvuk. Mislim da sam instinktivno kao dijete shvatio…

  • Majka i dijete

    Prsten riječi

    by

    Nikola Rundek
    in

    Soba je tamna. Hladna. U njoj topline vatre nema, ni svjetlosti petroleja. Stol je prekrit stolnjakom bijelim za kojim žena sjedi: umor joj struji bićem cijelim. U trošnom ona je kaputu, tragovi se trnja licem šire što ju je greblo na životnom putu. Pred njom je dječak, anđela vjeran lik. Prekrio je rukama lice i…

  • Ljubavna pisma

    Prsten riječi

    by

    Nikola Rundek
    in

    U prosincu sam vidio natječaj za ljubavno pismo koji je raspisala knjižnica u Sesvetama. Rekao sam to svojim prijateljicama i nagovorio ih da pišemo.Prvo su se malo nećkale, a onda ih je nešto zapalilo; možda moja aureola relativizma. Smrt kritici, sloboda književnosti, premda nije moj poklič jer se onda književnost počinje urušavati, ali valja svakome…