Autor: Nikola Rundek

Hladna su jutra,ljepljiva na smolu.Miris je opojan dunjaiz košare na stolu. ref.A nebom se već miješaju,mirisi, zvuci i boje.Sve je jača jesenja riječ,lijući svoje značenje. Ne znam pjevaju li pticeiz južnih daljina,ili osjećam samo trag,novoga vina. ref. Hladna su jutrajesenja sada,a dani još topli. I dok sunce pada,osjećam samoću,u Tebi se krijei osjećam hladnoću,jesenja što…

Na rubu je šume u osvit zore,pod granama golim jasena crna,njušeći vjetar što strujaše s goreu tišini svojoj stajala srna… ref.Bila je mirna k’o da nije stvarnai k’o da se boji iz sjene izaći.Je li mogla znati da je zora varna;da će ju tane nekog lovca taći… Ja ju gledam krijuć’ se u mraku,bojeći se…

Kuhao bih kavu samo kad bih znaoda će biti slatka kao ljubav.Kuhao bih kavu samo kad bih znaoda će biti jaka poput smrti.Kuhao bih kavu samo kad bih znaoda će biti crnja i od ove noći. ref.Ali ti nećeš vakoga jutra,dijeliti sa mnom dozu kofeina.Ti znaš da među nama je zimai da nemamo svoje sjedinjeno…