Kategorija: Proza

Sjedim na klupi parka Ribnjak, tamo gdje krošnje stoljetnih stabala bacaju duboke, titrave sjene na travu. U ruci držim diktafon i hvatam zvukove oko sebe, no misli mi lutaju.Zatvorim oči i pokušavam utišati zvuk modernog grada: škripu guma i daleku zvonjavu tramvaja. Prizivam šum vode. Ovdje, točno pod mojim nogama, nekada nije bila pokošena trava,…

Verica i Krešimir su stvoreni jedno za drugo, ali još nisu svjesni toga, što dokazuje i njihovo dopisivanje. Dragi Krešimire!Nisam nikad pisala pismo pa sam zamolila umjetnu inteligenciju da mi pomogne. Ona mi uvijek pomaže i oko drugih, težih stvari.Jučer mi je bilo odlično kad smo se vidjeli, ali čini mi se da si uživo…

Lica:VILI: Naivan zanesenjak, zaljubljen do ušiju.VILA: Hladna, oštra žena kojoj je dosta Vilijeve pažnje. (Scena: Vilina soba na katu. Vili ulazi zadihan, noseći kutiju omotanu crvenom vrpcom. Vila sjedi u naslonjaču i ne podiže pogled s knjige.) VILI:O, sjajna Vilo, dan ti je divan,od rane zore ja sam ti uzgiban!U srcu mome pjesme se m’ješaju,dok…