Mačka, kauč, ja,
spojivi smo svjetovi.
Kauč, mačka, ja,
nedodirljivi smo cvjetovi…
I zbori mačka što najbolje zna,
u vlasti nada mnom da ljepota joj sja.
Zastenja kauč pod težinom mi glave,
zamirisa život u crnini kave.
Trenutak je svečan, samotan i tih…
kao da je stvoren baš za ovaj stih…
U pjesnika tako hoće da biva,
malena slika – u riječi živa…
Odgovori